buzz.ba

Pete Townshend, Roger Daltrey i John Entwistle 1963. godine osnivaju band ” The Detours”, te počinje priča o kome? O najuticajnijem bandu ikad, ”The Who”.
Vrlo brzo im se priključuje Keith Moon, te mijenjaju prvobitno ime u ”The Who”. Saga o imenu nije bila još završena s obzirom da su ga dolaskom novog managera ponovo promjenili ime u ”The High Numbers”, od čega su brzo odustali. Odmah nakon Keithovog dolaska izdaju prvi single pod novim-starim imenom, stvar ”I Can’t Explain”, koja prolazi zapaženo u Britaniji. Krajem iste, 1965. godine band izbacuje svoj prvi album. Iako prvi, ”My Generation” ostaje bandov najprepoznatljiviji album, upravo zbog naslovne pjesme, koja postaje bandov instant trademark. Samoj toj činjenici uveliko je doprinijela činjenica o Townshendovom manijakalnom razbijanju svake gitare na zadnje akorde ove pjesme. Ideju je Pete dobio sasvim slučajno, band je svirao tu stvar u jednom od klubova. Pred sam kraj Pete je energično podigao gitaru koja puca udarivši o strop kluba. Publika je naprosto podivljala, što je bio znak Pete da nastavi. Godinama poslije, mnogi će ga kopirati i lomiti gitare, ali niko tako energično sigurno kao Pete.
Pete Townshend će poslije priznati da mu je vremenom dosadila ta praksa, te da je jednom uspio odoliti sebi i publici, te ne razbiti gitaru. Na žalost masi se to nije svidjelo, te su razočarani napustili tu svirku.
Pored toga Pete nije oklijevao pisati prvokativne stihove, tako je tematski šarao po seksualnoj tematici, transvestitima, masturbaciji itd.

Tačno godinu dana poslije izlazi podjednako dobar drugi album. ”A Quick One” ostaje zapamćen kao eksperiment u kojem su na osnovu dogovora svi članovi banda trebali napisati po dvije pjesme, što s ozbirom na njihovu svestranost u muzičkom izražavanju i nije bilo teško. Na kraju se ispostavilo da je Daltrey ipak podbacio, vrativši se samo sa jednom pjesmom.

Standardno, opet godinu dana poslije izlazi ”The Who Sell Out”, konceptni album, kojim se band osvrće na felerične reklamne spotove, te na razne medijske vijesti i obavještenja. Album je par mjeseci ranije najavio i veliki hit single ‘I Can See for Miles”

Iste te godine (1967.) prilikom jednog direktnog televizijskog nastupa, Moon je u svoje bubnjeve postavio eksploziv, te ga je aktivirao nakon odsvirane pjesme. Svi u studiju i pored malih ekrana bili su zatečeni jačinom praska, poslije je Moon izjavio da je ipak bilo malo previše eksploziva, čak i zanjegov destruktivni ukus. Samom Townshendu je tom prilikom oštećen sluh na jednom uhu.

Nedugo nakon toga, Pete Townshend je krenuo raditi na rock operi, a 1969. godine Pete završava jednu od najupečatljivijih, rock operu koja je promijenila smisao ovog načina muzičkog izražavanja. Rock opera ”Tommy” će ostati upamćena zasigurno kao najkompletnija i najbolja rock opera do danas. 1975. pretočena je u film, a uloga Tommya, mladog, slijepog, gluhonjemog fliper igrača pripala je pjevaču grupe, Roger Daltreyu, nakon njegovog dugotrajnog insistiranja. Zapaženu ulogu je ostvario i već tada pomalo zaboravljeni Oliver Reed. Reed se inače sprijteljio sa Keith Moonom na snimanju. Njih dvoica su ubrzo postali nerazdvojni prijatelji uživajući u raznim budalastim smicalicama, piću i ženama.

Nakon živog albuma ”Live at Leeds”, koji je inače proglašen u mnogim izborima najboljim živim albumom svih vremena, 1970. godine band počinje raditi na još jednoj rock operi sa temom naučne-fantastike. Nažalost ”Lifehouse” nikad nisu dovršili, iako su izvodili pojedine dijelove na nekim koncertima.
Band se naredne godine vraća studijskom radu, te u ljeto 1971. godine izlazi album ”Who’s Next”. Sam cover albuma je izvjesna posveta filmu ”Odiseja u svemiru: 2001”
Krajem 1973. godine izlazi dupli album ”Quadrophenia”, svojevrsni novi eksperiment banda koji je sadržavao nepotpune dvije rock opere u obliku klasičnog duplog studijskog albuma.
Pete nastavlja sa stvaralaštvom poput onoga iz ”Tommya” i ”Quadrophenia”, te band izbacuje još jedan album slične atmosfere. ”The Who by Numbers” će poslije u nekim reizdanjima u svom okrilju imati i jednu od najpopularnijih pjesama grupe, ”Behind Blue Eyes”.
Nakon eksperimantiranja sa zvukom, The Who, 1978. godine izbacuje album ”Who Are You”. Iako kritičari vjeruju da je album bio namijenjen široj publici i radio emitovanju, to ne dokazuje činjenica da je samo jedan single izbačen. Single ”Who Are You” pored pristojnog uspjeha na chartovima, najveću ”slavu” je doživjeo kao tema za popularnu CBS-ovu sreiju ”CSI: Crime Scene Investigation”. Sam izlazak albuma je u potpunosti zasjenila smrt Keitha Moona. Moon je nakon velikih problama sa agresivnošću, alkoholom i drogom, umro u snu. Da su članovi banda, Moonovi prijatelji i djevojka mogli pretpostaviti da je Keith sve bliže odlsaku, govori i činjenica da je na coveru albuma Moon sjedio na stolici na kojoj je bilo napisano ”Not to be taken away”.
Nakon Moonove smrti, bandu se priključuje bivši bubnjar grupe ”The Small Faces”, Kenney Jones, te band odlazi na turneju. Turneja će ostati upamćena po lošem, jer je na koncertu u Cincinnatiju život izgubilo 11 fanova. Iako se to desilo na počeku kocerta, policija i vlasti nisu željele otkazati kocert, a članovima banda nije ništa rečeno, jer su se bojali da će doći do strašnih nemira ako fanovi saznaju da će koncert biti otkazan.
Nakon ovoga band se povlači sa koncertnih scena, a u skoro dvogodišnjoj pauzi izdaju samo dokumentarac ”The Kids Are Alright”.

Band 1981. godine izdaje album ” Face Dances”, a 1982. ” It’s Hard”. I pored dobrih kritika, fanovi nisu odobravali promjenu zvuka, koja se desila na ova dva albuma, te prodaja i nije bila na zavidnom nivou. Band će se poslije pojaviti i na prvom Live Aidu.
The Who do 2002. nastavlja sa povremenim turnejama i koncertima, te pred sam početak jedne od tih turneja u Las Vegasu umire John Entwistle. Poslije Entwistleove smrti, Pete i Roger odlučuju da nastave sa aktivnostima, te krajem prošle godine izdaju zadnji album grupe, ”Endless Wire”. Na novom albumu odlučili su da band predstavljaju samo njih dvoica, a album je urađen uz pomoć gostiju.